Kada je u pitanju zaštita podataka, Brazil još uvijek čini prve korake. Međutim, to su čvrsti i vrlo važni koraci. Ako bismo zakonodavstvo uporedili s djetetom, u narednim danima bismo imali zabavu, tortu i brigadeiro (brazilski čokoladni fudge): 18. septembra obilježavaju se četiri godine od stupanja na snagu Općeg zakona o zaštiti podataka, LGPD (Zakon 13.709/2018).
Samo četiri slova, ali su imala tako značajan utjecaj – pozitivan, treba reći! Posljednjih godina, tema "zaštite podataka" dobila je na značaju u Brazilu i o njoj se raspravlja u medijima, u korporativnom okruženju i u društvu općenito. Međutim, u mnogim zemljama, sigurnost informacija bila je stvarnost čak i prije nego što se internet uspostavio kao alat za rad i zabavu.
Drugim riječima, brazilsko razmišljanje, kako individualno tako i korporativno, još je u povojima, dok evropsko razmišljanje već uživa zrelost ove kulture. To je dijelom i zato što je 1981. godine u Evropi stvoren Međunarodni ugovor o zaštiti podataka, dokument koji je kasnije postao osnova za druge propise.
Prošle su četiri godine otkako je LGPD (Brazilski opći zakon o zaštiti podataka) stupio na snagu u Brazilu, a dio kompanija tražio je potrebne alate kako bi se uskladio sa zakonom i izbjegao obaveze i probleme kada je u pitanju zaštita podataka. Međutim, prije toga, velika većina je ignorisala problem i nije imala uspostavljene politike koje bi pružale prihvatljiv nivo sigurnosti ličnih podataka.
Međutim, čak i nakon toliko debate i toliko negativnih epizoda, još uvijek postoji značajan broj korporacija koje nisu implementirale nikakve tehničke i administrativne mjere, poput sigurnosnih politika, kako bi se uskladile s LGPD-om (Brazilski opći zakon o zaštiti podataka). Odlučile su se za rizike, zanemarujući svoju bazu podataka i bazu kupaca. Istraživanje Daryus grupe pokazalo je da 80% brazilskih kompanija još uvijek nije u potpunosti usklađeno s LGPD-om – 35% je izjavilo da su djelimično usklađene, a 24% je u početnoj fazi usklađivanja.
Nacionalno tijelo za zaštitu podataka (ANPD), agencija odgovorna za reguliranje, nadzor i provođenje odredbi zakonodavstva koje se odnose na zaštitu ličnih podataka, aktivno je i budno protiv zloupotreba počinjenih protiv subjekata podataka. Suprotno onome što se do nedavno mislilo, internet nije zemlja bezakonja.
U mnogim slučajevima, ono što organizacije pokreće da uspostave strukturu zaštite podataka je strah od kazni i sankcija predviđenih LGPD-om (Brazilski opći zakon o zaštiti podataka), kao i potreba za poštivanjem ugovornih zahtjeva. Međutim, ono što bi trebalo motivirati kompanije je posvećenost sigurnosti svojih klijenata i zaposlenika, a ne samo zakonodavstvo. Nadalje, informacije su izuzetno vrijedne za kompanije. Upravo kroz te informacije one saznaju o navikama i obrascima potrošnje svojih klijenata, što im omogućava da predvide ponudu usluga i proizvoda ili čak prilagode svoje strategije.
Dok ljudi počinju shvatati da je zaštita njihovih ličnih podataka zakonski zagarantovano pravo, kriminalci iskorištavaju ranjivosti u kompanijama i sistemima kako bi ukrali ove informacije, budući da podaci na crnom tržištu vrijede mnogo novca. Istraživanje Cybersecurity Ventures pokazuje da se očekuje da će sajber kriminal uzrokovati procijenjene gubitke od oko 10,5 biliona američkih dolara godišnje do 2025. godine.
